22.1.12

Stara hrana nikad oprobana

     S vremena na vreme podsetim se nekih jela čijih naziva se sećam još od detinjstva otprilike, ali koje nikada probala nisam. A pošto u životu sve treba probati, krećem ovih dana malo da se prisetim šta to još uvek nisam jela, pre nego što krenem u napad na neke sasvim nove ukuse. 

     Pre svega, šufnudle, tako poznata stvar da ja samoj sebi ne verujem da to nikada nisam probala. Od sastojaka nešto najosnovnije, meko brašno, kilogram krompira, kašika margarina i još pet ulja, tri komada jaja, 200 grama prezli. Jednostavno i za napraviti, slično receptu za knedle sa šljivama, pa još lakše. 
A tako lepo objašnjeno na sajtu Becook.com sa sve slikama kako i šta uraditi.

     Zatim penjurlije. Kažu da ih ima u svakoj pekari. Kako to da nisam nikad naletela na njih? E, pa, pošto od mene izgleda beže, ja ću ih napraviti u kućnoj varijanti. Nadam se da nisu masne pošto vidim da se pre pečenja umaču u mast ili margarin. Pretpostavljam da ovo kiselo testo baš dobro naraste, pa još sa sirom, obećava jednostavno i ukusno. Recept na sajtu Coolinarika.com.

     I možda bih probala još i komisbrot. Osim onoga što uglavnom svi uvek imamo kući, za ovaj kolač je potrebno još i malo suvog grožđa i seckanih oraha. Recept je više nego jednostavan, a može se pročitati na sajtu Marijanina knjiga recepata. 

      Sigurno sam nešto i zaboravila, ali ću se setiti, na vrh mi je jezika, nešto što sam nekad negde čula, a jela nisam. Nešto kao štrukli, šamrolne, i sve redom tako neke stare poslastice...

15.1.12

Film za nedeljno popodne


Danas preporucujem jedan od meni omiljenih filmova.


Iako je u pitanju distopija, za neke mozda sumoran i potresan film, za mene je ovo jedan izuzetno lep film, koji govori o ljubavi i o sansama koje ne smemo propustiti u zivotu. Kad dovede do suza, ovaj film ce i objasniti da ne samo likovima u filmu, vec i nasi zivoti su uzasno kratki, i zato iskoristiti svaki momenat i svakog trenutka voleti nase voljene.
O fantasticnoj muzici u filmu ne treba ni da govorim...


14.1.12

Weekend playlist



Joe Goddard - Gabriel


Bei Maejor - Trouble


Jamie Woon - Lady Luck


Alex Clare - Damn your eyes


Gotye ft. Kimbra (Dan Aux Remix) - Somebody that I used to know 





13.1.12

Tangshan

Faye Wong - Heart Sutra




















Pre nekog vremena odgledala sam jedan kineski film, tačnije Aftershock, o ljudskoj drami izazvanoj Tangšenskim zemljotresom 1976. godine i naprosto ostala zgranuta koliko je žrtava odneo taj zemljotres, negde oko 250.000 poginulih, dok je prvi izveštaj te godine od strane kineske vlade govorio o 650.000 poginulih.
Ta neverovatna cifra dovela je do toga da se zapitam koliko je to tamo tih malih Kineza, koliko su te brojke neverovatne za mene ovako sićušnu u sićušnoj Srbiji, kako su se tako brzo obnovili u toj oblasti, kolika je ta provincija i koliko još toga postoji na ovom svetu što bih volela da vidim.
I tako malo krenem da čačkam i upoznam se sa ovim delom Kine.


Tangšen je grad provincije Hebei, sa populacijom od oko 7.500.000 stanovnika. Doduše, gradska populacija broji 3.000.000, ali i to je, opet, veliki broj, kao i činjenica da ovaj grad ima čak 6 okruga.

Dobio je ime tako što je vladar Tang dinastije tako imenovao planinu gde je bio stacioniran i gde je umrla njegova voljena konkubina, te je u znak sećanja na nju nazvao planinu imenom svoje države-Tang, a po kojoj je i grad kasnije dobio ime. Grad sa jako dugom istorijom, na čijem mestu se smatra da je bilo ljudskog života i pre 4 miliona godina, danas je izuzetno važan primorski i industrijski grad.
Poznat upravo po zemljotresu 1976.godine i svom podizanju iz ruševina, iz potpunog kraha do novog i dinamičnog grada za samo deset godina.




Ono što bih svakako volela da vidim i uživo je Tangshan Earthquake Memorial Hall, spomenik Velikom zemljotresu, da možda nekim delom i osetim godine tuge koje nosi ta ploča i da se prisetim koliko smo malecni pred voljom i snagom naše planete Zemlje.



A kad smo već tako blizu, pa zašto ne obići i Eastern Qing Tombs, mauzolej Qing dinastije.


 Zatim Nanhu Garden, ogroman ekološki park, jedan od najvećih veštačkih jezera Kine.



I, naravno, malo i do Pekinga.


Treba izdvojiti Pingju operu koja potiče iz ovih krajeva, kao i izvođenje lutkarskih predstava korišćenjem senki. Za suvenir obavezno poneti sa sobom i jednu lutku za igru senki.



U svakom slučaju, Kinu što pre treba posetiti, i pobeći od ovih naših, nekih sasvim drugih Kineza.

12.1.12

Enjoy

                   A danas... Samo uživam i smeškam se...









all pics via google and pinterest

11.1.12

Minh Dam Watercolors

Danas samo o umetnosti i slikarstvu pišem, te nastavljam na one moje amaterske pokušaje pričom koliko obožavam akvarel tehniku i koliko mi je to razlivanje vodenih boja predivno, da se jednostavno ne usuđujem da probam tu tehniku. Čini mi se da tome još uvek nisam dorasla, i da bih samo upropastila svaki pokušaj. 
Mislim da bih prvo trebala malo više da se upoznam sa akvarelom, da bih bilo šta pokušala.
Tako da ovog puta predstavljam briljantne akvarele arhitekte Minh Dama.
Poreklom iz Vijetnama, a sada živi i u Poljskoj, on je završio Arhitekturu upravo u Varšavi. Autor je akwarelista.pl, zajednice poljskih akvarel umetnika, i da ne bih previše dužila o njemu, detaljnije na njegovom sajtu http://minhdam.com/. Njegove slike dovoljno govore o tome da je u pitanju jedan sjajan stil i jedan veliki umetnik. Njegova igra senki i postizanje oštrog i mekog fokusa u isto vreme, definitivno prenosi jednu duboku i romantičnu atmosferu. Uz topao čaj i laganu muziku, gledajući u njegove odraze svetlosti, ostaje samo da se polako tone u jedno nežno i tiho raspoloženje.

I adore watercolor technique but I simply do not dare to try this. It seems to me that it is still hard for me, and that I would just ruin any attempt. Think I need a little more to learn about watercolors, before I try anything.
Today I represent this great artist and his wonderful watercolors.
Because don't want to talk too much, all about him on his website http://minhdam.com/

Yann Tiersen - Naval